Leptire je u letu teško uhvatiti, iako su često vrlo uočljivi. Novo istraživanje pokazuje da im u obrani mogu pomagati uzorci na krilima: dok leptir maše krilima i mijenja smjer, kontrastne pruge i drugi oblici stvaraju varljive signale kretanja. Grabežljivac zato može pogrešno procijeniti kamo leptir ide ili koliko brzo leti.

 

Pruge i šare na zmijama već su se povezivale s ometanjem grabežljivčeve percepcije kretanja, ali dosadašnja istraživanja nisu pružila čvrste dokaze za tu pretpostavku. Leptiri su zanimljiv slučaj jer se njihovi uzorci ne pomiču sami: djeluju zajedno s mahanjem krila i često nepredvidljivim putanjama leta.

Autori istraživanja objavljenog u časopisu Nature zato su istodobno proučavali kretanje leptira i uzorke na njihovim krilima.

Najprije su snimali uzlijetanje leptira kamerom koja bilježi više od tisuću sličica u sekundi. Zatim su snimke analizirali računalnim modelom vida koji oponaša način na koji ptice opažaju kretanje. Kad su prirodne uzorke na krilima usporedili s inačicama na kojima su krila bila jednolično obojena, uzorkovani leptiri izazivali su više pogrešnih signala o smjeru kretanja. Model je pokazao da se dio kretanja može doimati kao da ide unatrag ili u stranu, umjesto naprijed.

Kako bi utvrdili koliko je ta pojava raširena, istraživači su računalno simulirali let 757 različitih oblika leptira iz 397 europskih vrsta. Uzorci s izraženim kontrastom i okomitim prugama često su pojačavali prividnu zbrku u kretanju. Učinak su stvarale i pojedinačne kontrastne pruge, kao i uzorci uz rubove krila. Kod nekih vrsta važan je mogao biti i oblik stražnjih krila, uključujući izdužene nastavke nalik repićima.

Računalne procjene provjerili su i u pokusu s ljudskim sudionicima. Stotinu volontera pokušalo je na zaslonu osjetljivom na dodir uhvatiti animirane leptire, ukupno u oko 3000 pokušaja. Kod leptira čiji su uzorci stvarali snažniju zbrku u kretanju, pokušaji hvatanja bili su češće usmjereni iza leptira. To odgovara mogućnosti da grabežljivac pogrešno procijeni njegovu brzinu. Razlika u položaju napada između leptira s najjačim i najslabijim učinkom iznosila je oko 38 posto prosječne duljine tijela leptira.

Istraživači su potom računalnim algoritmom „uzgojili” 57 600 uzoraka krila, odabirući one koji najviše zbunjuju model kretanja. Među uzorcima koji su se razvili bili su i oni nalik prirodnim leptirovim krilima, uključujući kontrastne okomite pruge i pojedinačne istaknute pruge. U zasebnom skupu simulacija, odabir za što snažniji signal kretanja doveo je do jednolično bijelih krila. Takva bi krila grabežljivcu mogla stvoriti dojam da se leptir kreće brže nego što se zapravo kreće pa bi napad mogao završiti predaleko.

Rezultati upućuju na to da uzorci na leptirovim krilima mogu imati više funkcija istodobno. Mogu sudjelovati u upozoravanju grabežljivaca, oponašanju drugih vrsta ili regulaciji temperature, a u letu mogu pridonijeti i obrani tako što otežavaju precizno ciljanje. Istraživači smatraju da se sličan učinak možda javlja i kod drugih životinja koje se brzo kreću, primjerice kod ptica u letu te riba ili guštera koji trzaju repom.

Studija se usredotočila na uzorke gornje strane krila i na određene simulirane putanje, položaje promatrača i pozadine. Daljnja istraživanja trebala bi obuhvatiti i donju stranu krila te širi raspon uvjeta. Ipak, nalazi pokazuju zašto je važno proučavati životinjske uzorke zajedno s kretanjem: tek u letu postaje vidljivo kako se krila i njihov uzorak mogu udružiti u varku.

Stjepan Felber | Ekovjesnik

Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.

• LEPTIRI
• EVOLUCIJSKA EKOLOGIJA
• ENTOMOLOGIJA
• EKOLOGIJA PONAŠANJA
• ZNANOST
• ISTRAŽIVANJE
• PRIRODA