Dok se vrućine pojačavaju, biljke sve teže dišu!
Nova studija potvrđuje pad sposobnosti upijanja CO₂ u jugozapadnoj Europi
Ekstremne suše i toplinski valovi koji sve češće pogađaju jugozapadnu Europu ozbiljno narušavaju sposobnost ekosustava da upijaju ugljikov dioksid (CO₂) – jedan od ključnih stakleničkih plinova koji potiče globalno zatopljenje.
Prema novoj studiji Instituta za znanost i tehnologiju okoliša (ICTA-UAB) pri Sveučilištu Autònoma de Barcelona (Universitat Autònoma de Barcelona - UAB Barcelona), kapacitet vegetacije da djeluje kao ugljikov ponor u 2022. godini smanjen je za čak 27 posto.
Drugim riječima, dok mi računamo emisije po sektorima, priroda već gubi utrku s klimatskim kaosom i sve teže obavlja posao koji mi nismo u stanju raditi kako treba – a to je ublažavanje klimatskih promjena. Nažalost, to je posebno izraženo na području Sredozemlja koje postaje sve ranjivije na ekstremne vremenske događaje.
>>> Pročitajte još >>> Morski toplinski valovi izuzetno su opasni za morske ekosustave, a u Sredozemlju ugrožavaju oko pedesetak vrsta
© Pascal Burckhardt / Pixabay
Biljke pod stresom: vegetacijska sezona dulja, ali učinak slabiji!
Globalno zatopljenje produžuje vegetacijsku sezonu i time naizgled povećava unos CO₂ putem fotosinteze. No, učinak se ubrzo neutralizira zbog pojačanog disanja biljaka i ubrzanog raspada organske tvari, što dodatno oslobađa CO₂. A čim vlaga u tlu padne ispod praga, biljke ulaze u mod preživljavanja – fotosinteza usporava, a prirodni ponor ugljika presušuje.
Ključni faktor? Bilanca vlage i tajming ekstremnih vremenskih događaja – suša u krivo vrijeme briše sve koristi od produljene vegetacije.
Jugozapad Europe pod povećalom: Portugal, Španjolska, jug Francuske i Italija
Studija ICTA-UAB, objavljena u časopisu Global Biogeochemical Cycles, analizirala je tokove CO₂ između 2001. i 2022. godine u deset biogeografskih regija u Portugalu, Španjolskoj, južnoj Francuskoj i Italiji. Rezultati pokazuju da kontinentalne i vlažne regije trpe jače posljedice, dok su mediteranske zone otpornije – ali i one dolaze do granice izdržljivosti. Sličan obrazac sada se nazire i na istočnoj obali Jadrana.
- Područje istraživanja i biogeografske regije ovog istraživanja © Global Biogeochemical Cycles (2025)
Satelitski podaci o fluorescenciji izazvanoj suncem (sun-induced fluorescence - SIF) dodatno potvrđuju: izmjena CO₂ između vegetacije i atmosfere iznimno je osjetljiva na ekstremne vremenske događaje.
Ni Jadran nije pošteđen: ekstremna suša ponegdje zabilježena već u travnju
Varate se ako mislite da je ovo samo još jedna „klimatska priča s Pirenejskog poluotoka“. Prema najnovijim podacima DHMZ-a, travanj 2025. bio je u Dalmaciji pretežno sušan i vrlo sušan, dok je područje Šibenika zabilježilo ekstremnu sušu. Istodobno, područje Zadra i njegovog arhipelaga bilo je među najtoplijima.
- Vrlo tople prilike zabilježene su u okolici Daruvara, Slavonskog Broda i Zadra, dok su jedino na postaji Komiža temperaturne prilike bile u granicama normale za travanj. Sušne i vrlo sušne prilike zabilježene su u dijelovima Like i Dalmacije, dok su na postaji Šibenik zabilježeni ekstremno sušni uvjeti. © DHMZ
To znači da i naši mediteranski krajolici – navikli na sušu, ali ipak ne ovakvu – već osjećaju posljedice klimatskih promjena. Priroda je možda izdržljiva, ali nije neuništiva.
Znanost zvoni na uzbunu, priroda šalje signale – slušamo li?
Prema španjolskom Nacionalnom statističkom institutu (Instituto Nacional de Estadística – INE), smanjena sposobnost vegetacije da upija CO₂ u 2022. godini bila je veća od ukupnih emisija Španjolske u istom razdoblju. Ako to nije dovoljan pokazatelj koliko se brzo ruši klimatska ravnoteža, teško je reći što jest.
Autori studije naglašavaju potrebu za preciznijim praćenjem tokova CO₂, ali i za politikama koje će istinski štititi ključne ekosustave – umjesto da ih tretiramo kao kulise za ljetne razglednice s Mediterana.
- Buduća ljeta bit će toplija od svih dosad poznatih. Temperature iznad 40°C mogle bi se bilježiti svake godine, a toplinski rekordi lokalno bi mogli doseći i 50°C. Očekuje se da će se broj dana s toplinskim valom udeseterostručiti do 2100. © Météo-France
Stjepan Felber | Ekovjesnik