Prekogranični stručni trening u Komiži otkrio ključne mjere za očuvanje morskih staništa
Interreg projekt ASPEH (Adriatic SPEcies and Habitats of coastal areas) talijanske i hrvatske partnere povezuje s ciljem povećanje znanja i učinkovitost zaštite osjetljivijih morskih staništa i morskih vrsta Jadrana
U sklopu projekta ASPEH, Udruga Sunce organizirala je prekogranični trening u Komiži pod nazivom „Jačanje kapaciteta za provedbu mjera očuvanja staništa“. Prvog dana treninga održan je i sastanak projektnih partnera, a na treningu su osim partnera sudjelovali različiti predstavnici nadležnih institucija koje se bave zaštitom prirode i upravljanjem staništima.
Fokus treninga bio je na trima staništima koja su biološki i ekološki temelj života u Jadranu: livade posidonije, prirodne plaže i morske spilje. Bila je to odlična prilika za učenje o najnovijim spoznajama, izazovima i praktičnim rješenjima u očuvanju odabranih staništa Jadrana i to kroz teorijski dio u dvorani te praktične aktivnosti u prirodi.
Posidonija – ugrožena čuvarica morskog dna
Kao jedno od najugroženijih staništa Mediterana, livade posidonije moraju se pomno pratiti. O važnosti praćenja stanja njezinih livada govorio je dr. Andrea Rismondo (SELC Cooperative Company), koji se ovim problemom bavi u sklopu Interreg projekta BIOPRESSADRIA. Monitoring morskih cvjetnica, kako je Rismondo istaknuo, ima ključnu ulogu u prepoznavanju ugroza za ovo stanište i pronalaženju rješenja prije nego što bude kasno.
„Iako je zaštita livada posidonije jasno definirana u europskim direktivama, njezina provedba na lokalnim razinama često nije usklađena. Mjere zaštite nisu jednake, a ponekad ostaju tek slovo na papiru. Potrebno je pratiti lokaciju po lokaciju i na temelju toga uvesti primjenjive mjere koje će osigurati stvarnu, a ne samo deklarativnu zaštitu. Pristup „od malog prema velikom“ pokazao se učinkovitijim od univerzalnih pravila koja se teško mogu provoditi na različitim lokacijama. U tom smislu, projekti kao što su BIOPRESSADRIA i ASPEH pokazuju kako monitoring može imati izravnu, praktičnu ulogu u zaštiti pojedinih morskih ekosustava.“ – istaknuo je dr. Andrea Rismondo.
Sudionici treninga posjetili su višku plažu Stončicu, na kojoj su Matea Špika i Karla Jelić iz Udruge Sunce demonstrirale rad na terenu.
„Broje se izdanci posidonije u jednom kvadratu koji se postavlja na oko 12 metara dubine. Brojenje pod morem je vrlo izazovno i moguće je odraditi do dvije lokacije dnevno. Ali sve se to isplati jer prateći gustoću i pokrivenost morskog dna posidonijom, Sunce već gotovo dva desetljeća pomaže zaštićenim područjima da poboljšaju svoje upravljanje“, objasnila je Matea Špika.
Prirodne plaže – geološka baština
Iako prepoznatljivo lice Jadrana, plaže su jedno od njegovih najosjetljivijih staništa. One su dinamične, žive i podložne neprestanim promjenama koje donose valovi, vjetrovi i morske struje. O ovom staništu govorila je geologinja mora, dr. sc. Kristina Pikelj, koja istražuje što se događa sa stijenama i sedimentom pod morem i na obali.
„To je stanište koje nema neku bioraznolikost, ali ima veliku ekološku vrijednost i zato ga moramo štititi. Nekako se u aspektu zaštite prirode uvijek priča o očuvanju vrsta, ali što s geološkom baštinom? Hrvatska, na primjer, na nekim svojim plažama ima biogeni pijesak, odnosno pijesak koji nastaje od ostataka živih organizama, a ne od raspadanja stijena, kao što je to slučaj s klasičnim, mineralnim pijeskom. Riječ je o raritetu u svijetu, a mnogi toga nisu ni svjesni. Zapravo, s naše strane Jadrana malo se zna o plažama jer smo se tek odnedavno upoznali s problemom erozije.“ – istaknula je dr. sc. Kristina Pikelj, izvanredna profesorica na Geološkom odsjeka PMF-a u Zagrebu.
Zbog neznanja, plaže su danas pod mnogim pritiscima, od utjecaja turizma, onečišćenja i zahvata u obalnom prostoru do klimatskih promjena koje izazivaju porast razine mora.
„Kako se podiže razina mora, tako se obalna staništa sele prema kopnu. Kada je kopno zabetonirano, plaža se nema kamo proširiti, može samo nestati, a to je nešto što, sigurna sam, nitko u Hrvatskoj ne bi volio da se počne događati“, upozorila je dr. sc. Pikelj koja je tijekom posjeta plaži Stončici pokazala kako izgleda istraživanje plaža u praksi.
Uz pomoć geodetske opreme demonstrirala je profiliranje plaže i što se sve može doznati iz tih mjerenja: od kretanja pijeska do utjecaja valova i ljudskih zahvata. Na licu mjesta vidjelo se kako izgradnja kuća i potpornih zidova tik uz obalu mijenja prirodnu dinamiku jer zaustavlja itekako potreban dotok materijala na plažu.
„Unatoč prisutnosti morskog otpada, među materijalom koje more izbaci na obali mogu se pronaći i tragovi života: školjke, puževi, kosti sipa i jaja volka. Takvi detalji podsjećaju da su plaže skup raznolikih prirodnih procesa, ali i prostor koji zahtijeva pažljivo upravljanje. Profiliranje plaža i praćenje njihovih promjena prvi su koraci u razumijevanju kako ih zaštititi jer jednom kad plaža nestane, gotovo ju je nemoguće vratiti“, objasnila je dr. sc. Pikelj.
Morske spilje – svjetovi u tami
Treći dio treninga bio je posvećen potopljenim i polupotopljenim morskim spiljama – tajanstvenim prostorima koje su oblikovali valovi i vrijeme, a u kojima obitava čitav jedan svijet nevidljiv čovjekovom oku. To su geomorfološki spomenici prirode i osjetljivi ekosustavi koji reagiraju i na najmanje promjene.
„U okviru ASPEH-a napravili smo praćenje stanja Zelene spilje, ali to je tek jedan monitoring. Program kontinuiranog praćenja spilja, a pogotovo onih koje su pod velikim pritiskom posjećivanja, treba se uspostaviti na nacionalnoj razini. Najveći pritisak na ova staništa vrši čovjek. Svi žele maksimalan doživljaj kad su na odmoru, svi žele ući u njih, nekada i bez koncesionara… ljudi su u neznanju i u šoku kad im objasnimo da to ugrožava špilju i živi svijet u njoj. Kako bismo zaštitili ova staništa, prvo ih moramo razumjeti, a, nažalost, onih koji ih razumiju jako je malo.“ – objasnila je Jelena Kurtović Mrčelić iz Javne ustanove More i krš, institucije koja je jedna od partnera na projektu.
Iako je u Hrvatskoj do sada zabilježeno oko 300 morskih spilja, pretpostavlja se da ih ima više od tisuću. Međutim, sustavnim biološkim istraživanjem ovih staništa u Hrvatskoj se bave samo mr. sc. Donat Petricioli i dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli .
„Imamo jako mali broj mladih speleologa i biologa, što ovu djelatnost čini posebno vrijednom i zahtjevnom. Dodatan problem je taj što, unatoč tome što smo država na moru, ronjenje nije dobro uređeno u zakonima i propisima, a to je jako problematično jer je rad u morskim spiljama samo za iskusne ronioce i speleologe zbog sigurnosnih razloga.“ – upozorili mr. sc. Donat Petricioli i dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli.
Sličan trening održat će se u studenom u talijanskoj regiji Apuliji, ali s naglaskom na tri vrste čija se zaštita nastoji povećati u sklopu projekta ASPEH – morskog kulika, patku njorku i glavatu želvu.