Ultraprerađena hrana: vrijeme je da zdravlje stavimo ispred profita!
Porast ultraprerađene hrane (UPF) u ljudskoj prehrani narušava javno zdravlje, potiče kronične bolesti diljem svijeta i produbljuje zdravstvene nejednakosti
Industrija ultraprerađene hrane simbol je prehrambenog sustava koji je sve više pod kontrolom transnacionalnih korporacija koje profit stavljaju ispred javnog zdravlja. Lancetova serija radova dodatno učvršćuje argument za hitnu provedbu politika usmjerenih na rješavanje problema ultraprerađene hrane.
Prema novoj seriji radova o ultraprerađenoj hrani i ljudskom zdravlju, objavljenoj u časopisu The Lancet 19. studenog 2025., suočavanje s ovim izazovom zahtijeva ujedinjen i dobro koordiniran međunarodni odgovor s cjelovitim, međusobno povezanim politikama koje se bave štetnim korporativnim praksama i obuzdavaju moć transnacionalnih korporacija nad prehrambenim sustavima diljem svijeta. Time se trebaju transformirati prehrambeni sustavi kako bi poticali zdravije i održivije prehrambene navike.
Klasifikacijski sustav Nova, koji je razvio brazilski epidemiolog Carlos Monteiro, hranu prema stupnju i svrsi prerade dijeli u četiri kategorije – od najmanje do najviše prerađene – koja se prepoznaje po aditivima povezanima sa svojstvima koji poboljšavaju teksturu, okus ili izgled proizvoda. Visok unos ultraprerađene hrane (UPF) povezan je s povećanim rizikom od pretilosti, kardiovaskularnih bolesti i drugih zdravstvenih stanja.
Međutim, vrijednost UPF koncepta nije univerzalno prihvaćena. Neki kritičari tvrde da hranu koja može imati određenu nutritivnu vrijednost, poput obogaćenih žitarica ili aromatiziranih jogurta, nije korisno svrstavati u istu kategoriju s proizvodima poput lažnih mesnih proizvoda ili zaslađenih napitaka. No, ultraprerađena hrana rijetko se konzumira izolirano. Ono što šteti jest ukupni prehrambeni obrazac utemeljen na UPF-u, pri čemu cijela ili minimalno prerađena hrana biva zamijenjena prerađenim alternativama, kao i međudjelovanje brojnih štetnih aditiva koje takav obrazac uključuje.
U središtu UPF industrije UPF nalazi se masovna prerada jeftinih poljoprivrednih sirovina, poput kukuruza, pšenice, soje i palminog ulja, u širok spektar prehrambenih sastojaka i aditiva, nad kojima kontrolu drži mali broj transnacionalnih korporacija. Ovi proizvodi se agresivno oglašavaju, osmišljeni su da budu privlačni i potiču učestalu konzumaciju, često potiskujući tradicionalnu, nutritivno bogatiju hranu. U mnogim zemljama s visokim dohotkom ova hrana čini oko 50 posto prehrane, a potrošnja brzo raste i u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Šteta se proteže i na zdravlje planeta. Industrijska proizvodnja, prerada i transport poljoprivrednih roba intenzivno ovise o fosilnim gorivima, a tu je i sveprisutna plastična ambalaža.
Industrija ultraprerađene hrane ostvaruje goleme prihode koji potiču daljnji rast i financiraju korporativne političke aktivnosti usmjerene na suzbijanje pokušaja reguliranja njihovih proizvoda. Nekolicina proizvođača dominira tržištem, uključujući Nestlé, PepsiCo, Unilever i Coca-Colu. Stoga je potreban sveobuhvatan pristup pod vodstvom vlada kako bi se preokrenuo rast konzumacije ultraprerađene hrane.
Prioritetne mjere uključuju dodavanje markera ultraprerade, poput boja, aroma i zaslađivača bez šećera, u modele profiliranja hranjive vrijednosti koji se koriste za identifikaciju nezdrave hrane; obvezno upozoravajuće označavanje na prednjoj strani ambalaže; zabrane oglašavanja usmjerenog na djecu; ograničenja dostupnosti takve hrane u javnim institucijama, kao i više poreze. Tržišna dominacija i politička moć industrije UPF-a također se moraju adresirati jačanjem politike tržišnog natjecanja, zamjenom samoregulacije obveznom regulacijom te suzbijanjem korporativnog utjecaja.
Civilno društvo također može ubrzati promjene, što se jasno vidi kroz Food Policy Program zaklade Bloomberg Philanthropies, koji je omogućio političke uspjehe diljem Latinske Amerike i subsaharske Afrike izgradnjom koalicija koje podupiru regulaciju industrije, evaluacijom provedenih politika i pružanjem pomoći zemljama suočenima s korporativnim pritiscima prilikom usvajanja i provedbe politika usmjerenih na smanjenje konzumacije ultraprerađene hrane.
Pravednost mora biti u središtu rješavanja izazova ultraprerađene hrane, a ističe se kako je potrošnja često viša među ljudima koji se suočavaju s ekonomskim poteškoćama. Napori za prijelaz s prehrane bogate ultraprerađenom hranom ne smiju produbiti spolnu nejednakost u kuhanju niti pogoršati nesigurnost opskrbe hranom kod populacija koje ovise o jeftinim UPF opcijama.
U skladu s preporukama EAT–Lancet komisije, transformacija prehrambenih sustava zahtijevat će preusmjeravanje poljoprivrednih subvencija s velikih transnacionalnih korporacija. Umjesto toga, potrebno je podupirati raznolik skup proizvođača i lokalno proizvedenih, nabavljenih, pristupačnih te minimalno prerađenih namirnica i jela koja su praktična i privlačna potrošačima. Također, oporezivanje ultraprerađene hrane moglo bi pomoći u financiranju novčanih potpora za kupnju cjelovitih i minimalno prerađenih namirnica, kako bi se zaštitila kućanstva s niskim prihodima.
Ekovjesnik