Sukob na Bliskom istoku mogao bi europske vozače stajati dodatnih 150 milijuna eura dnevno
Europskih 7,7 milijuna električnih automobila već je smanjilo potrošnju nafte u Europi za 126 000 barela dnevno
Na benzinskim postajama prije četiri godine europski vozači platili su 55 milijardi eura „geopolitičke premije”, kada su cijene nafte posljednji put u prosjeku dosegnule 100 dolara po barelu. Ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima Europu i dalje čini ranjivom na geopolitičke nestabilnosti.
Europljani bi mogli plaćati „geopolitičku premiju” od dodatnih 150 milijuna eura dnevno dok cijena nafte prelazi 100 dolara po barelu, pokazuje novo istraživanje Europske federacije za prijevoz i okoliš (European Federation for Transport and Environment – T&E) o premijama u cijenama goriva u 2022. godini. „Geopolitička premija” definira se kao razlika u cijenama goriva na benzinskim postajama između 2022. i razdoblja 2017.–2019., koje se uzima kao referentno razdoblje prije krize, kada je prosječna cijena sirove nafte iznosila 63 dolara po barelu.
„Europa će skupo platiti svoju ovisnost o uvoznom fosilnom gorivu“, upozorava T&E, koji poziva na dugoročne, a ne kratkoročne mjere kako bi se Europa oslobodila nestabilnosti uzrokovane geopolitičkim šokovima.
Godine 2022., posljednji put kada je cijena nafte prešla 100 dolara po barelu, Europljani su na benzinskim postajama potrošili dodatnih 55 milijardi eura. Diljem Europske unije do sredine 2022. cijene dizela porasle su za 45 posto, a benzina za 36 posto. Krajem lipnja 2022. cijene benzina i dizela na benzinskim postajama premašile su dva eura po litri, što znači da su vozači za punjenje spremnika od 50 litara plaćali 24 do 31 euro više nego prije krize.
„Ovisnost Europe o nafti stvara geopolitičku premiju svaki put kada dođe do globalne nestabilnosti. To će i dalje opterećivati europsko gospodarstvo i stvarati pritisak na kućanstva, osim ako strukturno ne okončamo oslanjanje na uvozna fosilna goriva. Donald Trump i njegovi prijatelji u Rusiji i Saudijskoj Arabiji imaju veliku moć, ali jedno što ne kontroliraju su vjetar i sunce. Europa sada mora dati prednost električnim vozilima, dizalicama topline i obnovljivim izvorima energije kako se ovakva situacija više nikada ne bi ponovila.” – izjavio je Antony Froggatt, viši direktor u T&E-u.
„Dodatnih 55 milijardi eura u 2022. ostvareno je unatoč tome što su vlade država članica EU-a odustale od oko 30 milijardi eura prihoda smanjenjem trošarina na gorivo, što je u biti subvencija koju su platili porezni obveznici. Te su mjere kratkoročno smanjile cijene za potrošače, ali nisu strukturno smanjile ovisnost o nafti niti zaštitile gospodarstvo od budućih cjenovnih šokova“, navodi T&E.
Europskih 7,7 milijuna električnih automobila već je smanjilo potrošnju nafte u Europi za 126.000 barela dnevno. Uz cijene goriva iz 2022., europski vozači koji koriste električna vozila dnevno bi uštedjeli oko 39 milijuna eura.
Europska komisija procjenjuje da su ukupne subvencije za fosilna goriva 2022. porasle na 136 milijardi eura, od čega je 107 milijardi eura otišlo potrošačima nafte i plina. Više od polovice tog iznosa potrošeno je kao izravan odgovor na energetsku krizu.
Iznos od 136 milijardi eura mogao je zamijeniti 5,4 milijuna automobila pristupačnim električnim vozilima (po cijeni od 25.000 eura), čime bi se ovisnost EU-a o nafti smanjila za 70 000 barela dnevno i kontinentu uštedjelo 2,5 milijardi dolara godišnje na uvozu nafte, uz pretpostavku cijene od 100 dolara po barelu.
„Više cijene na svjetskom tržištu znače i veću dobit za sektor fosilnih goriva. Naftne i plinske kompanije u EU-u ostvarile su 2022. dobit od oko 104 milijarde eura, što je povećanje od 45 posto u odnosu na 2021. Tijekom 2022. i 2023. na snazi je bila uredba EU-a o oporezivanju izvanredne dobiti u energetskom sektoru, s ciljem da se dio prekomjerne dobiti vrati društvu. Ta je mjera sada istekla, a EU bi trebao biti spreman brzo je ponovno uvesti u slučaju dugotrajnijeg rasta cijena energije“, navodi T&E.
„Smanjenje količine nafte i plina koju uvozimo donosi dvostruku korist. Time se jača gospodarska sigurnost, smanjuju geopolitičke neizvjesnosti i smanjuje naš utjecaj na klimu. Povlačenje politika i mjera za postizanje klimatskih ciljeva, poput ukidanja automobila na fosilna goriva do 2035. ili odgađanja uvođenja cijene ugljika u EU-u za grijanje i goriva, samo će nas učiniti manje sigurnima”, zaključuje Antony Froggatt.
Stjepan Felber | Ekovjesnik