Poljoprivredna zemljišta izložena glifosatu mogla bi biti neočekivano leglo bolničkih superbakterija
Otpornost na glifosat kao potencijalni pokretač širenja kliničkih sojeva višestruko rezistentnih na lijekove
Svake godine antimikrobna rezistencija (AMR) uzrokuje procijenjenih 1,1 do 1,4 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta. Znanstvenici su pronašli dokaze da se širenje AMR-a ne potiče uvijek time što bakterije razvijaju otpornost na same antibiotike, već određeni herbicidi mogu imati isti učinak.
„Istraživanjem ukazujemo da najčešće vrste višestruko rezistentnih bakterija iz bolnica nisu samo otporne na više skupina antibiotika nego i na visoke koncentracije herbicida glifosata“, rekla je dr. Daniela Centrón, istraživačica na Institutu za medicinsku mikrobiologiju i parazitologiju u Buenos Airesu i glavna autorica studije objavljene 24. ožujka u časopisu Frontiers in Microbiology.
„Ovi rezultati upućuju na zaključak da herbicidi, koji se, za razliku od antibiotika, široko primjenjuju na poljoprivrednim zemljištima, mogu imati nenamjernu nuspojavu selekcije antimikrobne rezistencije među bakterijskim zajednicama u tlu“, dodala je dr. Daniela Centrón.
Otpornost nije uzaludna
Tijekom 2018. i 2020. Centrón je sa suradnicima prikupila 68 bakterijskih sojeva iz sedimenata u prirodnom rezervatu u delti rijeke Paraná, močvarnom području od međunarodne važnosti smještenom sjeverno od Buenos Airesa. Glifosat se često primjenjuje na obližnjim poljoprivrednim površinama.
Znanstvenici su ispitali stupanj otpornosti svakog soja na 16 uobičajenih antibiotika, poput ampicilina u kombinaciji sa sulbaktamom, meropenemom, tetraciklinom i vankomicinom. Također su mjerili otpornost sojeva na čisti glifosat i herbicide na bazi glifosata, odabrane zato što spadaju među najčešće korištene herbicide u svijetu.
Rezultate su usporedili s onima dobivenima za 19 sojeva, uključujući višestruko rezistentne vrste, uzorkovanih u lokalnim bolnicama. Dodatnih 15 sojeva izolirano je iz tovilišta i poljoprivrednih zemljišta u regiji.
Kako se i očekivalo, bolnički sojevi bili su otporni na između jednog i svih 16 testiranih antibiotika, što potvrđuje široku rasprostranjenost AMR-a. Zabrinjavajuće, 74 % njih bilo je otporno na karbapeneme, antibiotike širokog spektra djelovanja koji se često koriste kao posljednja linija liječenja. Važno je istaknuti da su svi bolnički sojevi također pokazali visoku otpornost na glifosat i herbicide na njegovoj osnovi.
„Ako te bakterije dospiju u okoliš putem neobrađenih bolničkih otpadnih voda, mogu nastaviti uspijevati u poljoprivrednim područjima gdje se koristi glifosat“, rekla je dr. Camila Knecht iz istraživačke skupine dr. Centrón.
Sojevi iz delte Paraná obuhvaćali su 15 rodova, uključujući Acinetobacter, Pseudomonas, Exiguobacterium i Chryseobacterium. Svi su pokazali barem djelomičnu otpornost na glifosat i herbicide na njegovoj osnovi, iako se oni nikada nisu koristili u samom rezervatu.
Sojevi roda Enterobacter podnosili su najviše koncentracije glifosata, do 80 miligrama po mililitru. Na suprotnom kraju, sojevi roda Bacillus, koji se obično nalaze u tlu, bili su posebno osjetljivi: njihov je rast bio inhibiran već pri koncentraciji od 2.5 miligrama glifosata po mililitru. Visoka otpornost na glifosat pronađena je i u sojevima izoliranima iz bolničkih infekcija s ekstremnom rezistencijom na lijekove.
Sve ostaje u obitelji
Kada su znanstvenici izradili „obiteljsko stablo“ 102 bakterijska soja, oni najotporniji na glifosat pokazali su se kao bliski srodnici, bez obzira na mjesto podrijetla. Primjerice, isti rodovi pokazali su otpornost na glifosat u bolnicama, poljoprivrednim područjima i delti Paraná.
„U okolišu uporaba glifosata dovodi do razvoja rezistentnih bakterija u poljoprivrednim zemljištima, dok uporaba antibiotika potiče njihov razvoj u bolnicama. Bakterije koje nose gene za otpornost na antibiotike mogu se širiti i razmnožavati između ta dva okruženja u oba smjera i na više načina, pri čemu vodni ciklus ima ključnu ulogu u prijenosu“, zaključio je suautor dr. Jochen A. Müller, voditelj istraživačke skupine na Tehnološkom institutu u Karlsruheu.
Poznato je da uporaba glifosata šteti člankonošcima, osobito pčelama, a Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala ga je u skupinu „vjerojatno kancerogenih tvari za ljude“. Zbog toga su Francuska, Belgija i Nizozemska zabranile njegovu uporabu u kućanstvima, dok Njemačka trenutačno zabranjuje njegovu uporabu u javnim prostorima.
„Prije stavljanja na tržište bilo kojeg pesticida trebalo bi provesti obvezno testiranje njegove povezanosti s antibioticima. Na deklaracijama bi trebalo stajati upozorenje da se geni otpornosti na antibiotike mogu širiti iz tla kontaminiranog glifosatom u bolnice putem neobrađene vode“, zaključila je dr. Centrón.
D.R. | Ekovjesnik