Koncentracije stakleničkih plinova ponovno su dosegnule rekordne vrijednosti

Dug životni vijek CO₂ učvršćuje topliju budućnost planeta | U novom biltenu WMO-a o stakleničkim plinovima iznesene su mjerodavne znanstvene informacije o stanju naše klime

© World Meteorological Organization

Koncentracije ugljikova dioksida (CO₂) i drugih glavnih stakleničkih plinova u atmosferi dosegnule su 2025. dosad nezabilježene vrijednosti, čime se učvršćuje dugoročni rast temperature planeta, navodi se u novom izvješću Svjetske meteorološke organizacije (WMO).

 

Prema Biltenu WMO-a o stakleničkim plinovima, globalna prosječna površinska koncentracija CO₂ u 2025. iznosila je 426,8 dijelova na milijun, odnosno 153 % predindustrijske razine iz 1750. godine. Koncentracije metana i dušikova(I) oksida – drugog i trećeg najvažnijeg dugovječnog stakleničkog plina povezanog s ljudskim djelovanjem, također su porasle do novih rekordnih vrijednosti.

„Još jedna godina, još jedan novi rekord. Staklenički plinovi zadržavaju u atmosferi neviđenu količinu topline, dajući energiju za sve ekstremnije vremenske prilike i povezane rizike za naša gospodarstva i društva. Posljednjih 11 godina bile su dosad najtoplije zabilježeno razdoblje, a taj će se trend nastaviti. CO₂ ima vrlo dug životni vijek te će utjecati na globalnu klimu ne samo godinama nego i desetljećima, pa čak  i stoljećima”, rekla je klimatologinja i zamjenica glavnog tajnika WMO-a Ko Barrett.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) u utorak je objavila Bilten o stakleničkim plinovima, jednu od svojih najvažnijih godišnjih publikacija, kako bi sudionicima pregovora na konferenciji UN-a o klimi pružila mjerodavne znanstvene informacije. Na konferenciji COP 31, koja će se održati u Antalyji u Turskoj od 9. do 20. studenoga 2026., klimatske obveze nastojat će se pretvoriti u konkretne mjere.

Utrostručene stope rasta CO₂

Bilten donosi podatke o koncentracijama stakleničkih plinova, odnosno količini plinova koja se nakuplja u atmosferi, a ne o novim godišnjim emisijama. Otprilike polovica ukupne količine CO₂ emitiranog svake godine ostaje u atmosferi, a ostatak apsorbiraju kopneni ekosustavi i oceani.

Kada je Bilten prvi put objavljen 2004., prosječna godišnja koncentracija CO₂ izmjerena u mreži postaja za praćenje Global Atmosphere Watch pri WMO-u iznosila je 377,5 ppm.

Godišnji indeks stakleničkih plinova američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) pokazuje da se od 1990. do 2025. radijacijsko djelovanje dugovječnih stakleničkih plinova, njihov učinak zagrijavanja klime, povećalo za 56 %, pri čemu je CO₂ činio oko 81 % tog povećanja.

Stope rasta CO₂ utrostručile su se od 1960-ih: prosječni godišnji porast ubrzao se s 0,8 ppm na 2,4 ppm u desetljeću od 2011. do 2020. Od 2024. do 2025. globalna prosječna koncentracija CO₂ porasla je za 2,8 ppm, više od prosjeka za proteklo desetljeće, ali nešto manje od iznimnog porasta zabilježenog 2023. i 2024.

„Umjerenija stopa rasta od 2024. do 2025. odražava oporavak kopnenih ponora ugljika i smanjenje emisija CO₂ povezanih s požarima u 2025., nakon snažnog El Niña 2023. i 2024., koji je smanjio učinkovitost biosfere zbog izraženije suše, isušenije vegetacije i većeg broja šumskih požara”, rekla je Oksana Tarasova, viša znanstvena službenica WMO-a.

„Međutim, godišnji porast od 2,8 ppm i dalje znači znatno povećanje količine CO₂ u atmosferi zbog izgaranja fosilnih goriva. Zbog izgaranja fosilnih goriva i razvoja snažnog El Niña, koji će utjecati na kopnene ponore ugljika kao što je to bilo 2023. i 2024., možemo očekivati daljnji porast koncentracija u 2026. Kako se klima mijenja, povećava se i rizik od smanjenog apsorbiranja CO₂ u oceanima”, rekla je Oksana Tarasova.

Metan i dušikov(I) oksid

Zagrijavanju klime, koje uzrokuju dugovječni staklenički plinovi, metan (CH₄) pridonosi s oko 16 %, ali se u atmosferi zadržava znatno kraće od CO₂. Otprilike 35 % metana koji dospijeva u atmosferu potječe iz prirodnih izvora, primjerice močvara, koji su također osjetljivi na klimu, dok oko 65 % potječe iz izvora povezanih s ljudskim djelovanjem, poput stočarstva, uzgoja riže, iskorištavanja fosilnih goriva, odlagališta otpada i izgaranja biomase.

Globalna prosječna koncentracija metana u 2025. iznosila je 1948 dijelova na milijardu (ppb), odnosno 267 % razine iz 1750. godine.

Dušikov(I) oksid (N₂O) treći je najvažniji dugovječni staklenički plin, a potječe i iz prirodnih izvora i iz ljudskih aktivnosti, kao što su izgaranje biomase, uporaba gnojiva i različiti industrijski procesi.

Globalna prosječna koncentracija N₂O u 2025. dosegnula je 339,1 ppb, što je 126 % više od razine iz 1750. godine.

Pametan prijelaz na čistu energiju

Mreža Global Atmosphere Watch pri WMO-u prati koncentracije ugljikova dioksida, metana, dušikova(I) oksida i drugih potencijalno problematičnih dugovječnih plinova.

Dok države poduzimaju korake za preobrazbu svojih energetskih sustava i prelazak na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, posebnu pozornost treba posvetiti dvama snažnim, ali manje zastupljenim plinovima u tragovima, usko povezanima s proizvodnjom i distribucijom električne energije: molekularnom vodiku (H₂) i sumporovu heksafluoridu (SF₆).

Koncentracija SF₆ neprestano raste tijekom protekla tri desetljeća usporedno s porastom globalne elektrifikacije jer se taj plin ponajprije upotrebljava za sprečavanje iskrenja u distribuciji električne energije.

U atmosferi se zadržava više od 1000 godina i ima najveći potencijal globalnog zagrijavanja u razdoblju od 100 godina, približno 24 300 puta veći od potencijala CO₂. Porast koncentracije SF₆ u 2025. bio je dosad najveći.

Koncentracija molekularnog vodika porasla je za 5,3 % od 2010. do 2024. Vodik se upotrebljava za pohranu energije u sektorima koje je teško dekarbonizirati, kao što su proizvodnja čelika i pomorski promet, te za dugotrajnu pohranu energije, obnovljive izvore i pogon u prometu. Ipak, sve veću zabrinutost izaziva njegovo ispuštanje u atmosferu iz proizvodnih pogona, cjevovoda, spremnika i gorivnih ćelija. Vodik nije staklenički plin, ali utječe na kemiju atmosfere i tako snažno neizravno pridonosi zagrijavanju.

SF₆ pokazuje izazov koji predstavlja nepovratno nakupljanje dugovječnih stakleničkih plinova nastalih u industrijskim procesima, dok H₂ ilustrira suptilne, ali potencijalno znatne neizravne klimatske učinke plina koji se upotrebljava kao prijenosnik energije.

Ispuštanje H₂ i dugotrajna prisutnost SF₆ u atmosferi potencijalne su prijetnje koje bi mogle umanjiti klimatske koristi energetske tranzicije. Pažljivo praćenje sastava Zemljine atmosfere nužno je za otkrivanje, razumijevanje i sprječavanje neželjenih posljedica tih promjena.

WMO putem svojeg programa Global Atmosphere Watch koordinira globalna mjerenja obaju plinova te podupire stabilnu i međunarodno priznatu kalibracijsku ljestvicu za mjerenje atmosferskih koncentracija SF₆ i H₂. Pouzdani okvir WMO-GAW omogućuje zajedničku uporabu podataka iz različitih programa diljem svijeta, pa istraživači mogu pouzdano pratiti promjene koncentracija SF₆ i H₂ u atmosferi te istraživati promjene njihovih izvora i ponora.

Stjepan Felber | Ekovjesnik