U Pragu znaju da se urbana bioraznolikost ne potiče šaranjem mačaka po asfaltu
Praška Havelská ulica bogatija je za dvije lipe. A što rade zagrebački „zeleni“?
U Ulici Havelská, ispred crkve sv. Havla, posađena su dva nova stabla sitnolisne lipe koja će doprinijeti poboljšanju mikroklime u ovom dijelu praške povijesne jezgre. Mlada stabla posadili su Kateřina Klasnová, zamjenica načelnika prvog praškog okruga (Prag 1) i vijećnik Martin Motl.
Početkom tjedna u Havelskoj ulici u srcu Praga posađene su dvije mlade sitnolisne lipe. Ništa spektakularno, reklo bi se, osim što se radi o gusto izgrađenom povijesnom središtu češke metropole, gdje se za svako novo stablo mora voditi prava mala birokratska bitka. A ipak, u Pragu se ne odustaje. Sadnja stabala tamo nije PR trik ni „zelena“ samohvala, već konkretna mjera za poboljšanje mikroklime, kvalitete zraka i života u gradu.
Zamjenica načelnika gradskog okruga Prag 1, Kateřina Klasnová, i vijećnik Martin Motl osobno su sudjelovali u sadnji. Ne zbog slikanja za društvene mreže, već da pokažu odgovornost i odlučnost. Dvije sitnolisne lipe (Tilia cordata) možda neće promijeniti svijet, ali će s godinama pružiti hlad, sklonište oprašivačima, sniziti temperaturu javnog prostora i – što je posebno važno – biti simbol politike koja razumije važnost urbane prirode i poticanja urbane bioraznolikost u samom središtu grada.
- © Praha 1
„Dvije nove lipe, s opsegom debla od približno 35 centimetara, posađene su na mjestu starijih stabala koja su davno uginula. Novu sadnju planirali smo u suradnji s vrtlarskom tvrtkom Chládek, uključujući i odabir prikladne vrste drveća. Čvrsto vjerujemo da će dvije nove lipe ovdje uspijevati dugi niz desetljeća i doprinijeti ugodnijoj atmosferi cijele Havelske ulice.“ – rekla je zamjenica načelnika prvog praškog okruga Kateřina Klasnová.
Nove lipe neće postati samo ukras ove praške ulice, već i važan element za zdraviji i ugodniji urbani okoliš. Sadnja drveća u gusto izgrađenom području središta grada nije jednostavna, zbog čega je izuzetno vrijedna svaka nova lokacija na kojoj se obnavlja ili sadi novo drveće.
„Građani nas često pitaju zašto ne sadimo drveće na nekim mjestima. Razlog tome je što prometnim površinama uglavnom upravlja Uprava za tehničke ceste (Technická správa komunikací – TSK Praha) pa nova stabla ili drugo zelenilo ne možemo samostalno saditi. Međutim, Havelská ulica je iznimka. Druge slične lokacije su Uhelný trh i mali park na Starogradskom trgu (Staroměstské náměstí). No, svugdje gdje je to moguće, trudimo se redovito saditi novo drveće i brinuti se o njemu kako bi doprinijelo boljem životnom okruženju za sve stanovnike i posjetitelje.“ – dodala je Kateřina Klasnová.
- © Praha 1
Stara Vlaška bez lipa i hlada drveća
Podsjetimo, prije godinu dana predstavljeni su rezultati natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog (i trajnog) rješenja rekonstrukcije Vlaške ulice, odnosno „pješačke zone“ Stara Vlaška. Rezultat? Novi javni prostor bez drveća i prirodnog hlada, s uobičajeno neujednačenim ugostiteljskim terasama i suncobranima koji se zatvaraju jedino u slučaju potresa.
Uopće nam nije bilo čudno da je odabrano rješenje s najmanje zelenila jer su se zagrebački „zeleni“ i dosad istaknuli svojom ljubavlju prema asfaltu i njegovom šaranju. Čak se i „Mala Martićeva“ često ističe kao velik uspjeh, kao da su prije zabrane prometa njome svakog sata prometovale stotine automobila. Trenutačni izgled isprano-prljavih „letećih ćilima“ nakon blistave „interiorizacije eksterijera“ savršeno se uklapa u „The Best Of“ četverogodišnjeg mandata „zelenih“, ali to je tema za neku drugu analizu obećanog, ali potpuno izostalog kvalitetnog uređenja zagrebačkih javnih prostora od 2021.
Umjesto prirodnog hlada – suncobrani!
Prema pobjedničkom rješenju za Staru Vlašku, prolaznici ovdje hlada i osvježenja u vrućim ljetnim danima neće naći. Uređenje javnog prostora u Zagrebu u rukama je onih koji se boje iskopati rupu za stablo jer – čudnog li čuda – podzemne instalacije predstavljaju problem. Kao da Prag nema kanalizaciju ili kao da Beč, Pariz i Milano svoje urbane šume sade na livadama izvan grada, a ne u njihovim središtima.
Jesu li povijesne jezgre i središta Beča, Pariza i Praga manje vrijedni ako se u njihovim ulicama uklanja asfalt i uređuju nove zelene površine, sadi drveće, a u Parizu planira čak 500 vrtnih ulica?
- Sadnja drveća na pariškom trgu Place Saint-Germain-des-Prés početkom ožujka 2025. © Guillaume Bontemps | Ville de Paris
Je li „povijesni ambijent“ Stare Vlaške toliko vrjedniji od praškog da ne podnosi ozbiljniju sadnju i drveće koje će narasti više od tri metra i zakloniti pogled na oronule fasade? Jer Pražanima ne smetaju lipe ispred crkve sv. Havla (Kostel svatého Havla), koju je daleke 1232. godine osnovao Václav I. i koja je u to vrijeme bila jedna od četiri glavne crkve u Pragu. Lipe će za koju godinu zaklanjati pogled na sadašnje barokno pročelje crkve i obnovljene fasade okolnih zgrada, ali javni prostor bit će ugodan i živ – a živi grad traži drveće, sjenu i kisik.
Nije stvar u drveću, nego u glavi
Lokalpatriotizam na stranu, ali što je toliko vrijedno u Staroj Vlaškoj? I je li zdravlje građana „zelenima“ toliko nevažno da ne shvaćaju i ne znaju koliko je važno stvaranje novih ozelenjenih i prirodno ohlađenih površina u sve toplijem Zagrebu?
Ono što Prag radi – planira, sadi i njeguje – u Zagrebu se svodi na šaranje mačaka po asfaltu i postavljanje klupica uz „drveće“ u žardinjerama, što se naziva „zelenom transformacijom“. Zelenilo se ne maže po asfaltu. Zelenilo se sadi. U zemlji. Ali za to su potrebni znanje, politička volja i malo više hrabrosti.
>>> Pročitajte još >>> Grad Zagreb konačno objavio detaljan plan sadnje drveća: svaki kvart dobiva svoj zeleni identitet!
- Jest da je aprililili spačka, ali Masarykova i Stara Vlaška ovako izgledaju puno bolje i šarmantnije.
Bit će da je ipak problem u neznanju i nesposobnosti, a kad vas sljedeći put zatekne sparina u Vlaškoj, skrenite u Draškovićevu. Tamo barem možete sjesti uz drvce – u žardinjeri, a rashladit će vas tramvajski povjetarac. Kopati nije lako, a možemo samo zamisliti koliko je tek „zelenima“ teško i naporno.
Stjepan Felber | Ekovjesnik