Klimatska (ne)pravda: Kako bogati uništavaju planet i profitiraju na „zelenom“ licemjerju
10 % najbogatije svjetske populacije odgovorno je za dvije trećine globalnog zagrijavanja od 1990. godine
Umjesto da nastavimo idealizirati „zelene“ milijardere i klimatske investicijske fondove, vrijeme je da se izravno obračunamo s njihovim stvarnim doprinosom klimatskoj katastrofi. Neka plaćaju oni koji su nas doveli do ruba – i neka se prestanu skrivati iza zelenih dekoracija.
Nova studija objavljena 7. svibnja 2025. u časopisu Nature Climate Change otkriva zastrašujuću istinu: 10 % najbogatije svjetske populacije odgovorno je za dvije trećine globalnog zagrijavanja od 1990. godine. U trenutku kada klimatske promjene donose sve razornije posljedice – od toplinskih valova do suša u ranjivim tropskim regijama – istraživanje provedeno u suradnji s Međunarodnim institutom za primijenjenu analizu sustava (International Institute for Applied Systems Analysis - IIASA) sa sjedištem u Laxenburgu blizu Beča, podsjeća nas na to tko zapravo snosi najveću odgovornost.
Prema voditeljici istraživanja Sarah Schöngart sa Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju (ETH Zürich), ekstremni klimatski događaji nisu rezultat apstraktnih emisija, već izravna posljedica načina života i ulaganja najbogatijih.
„Naše istraživanje pokazuje da ekstremni klimatski učinci nisu samo rezultat apstraktnih globalnih emisija, već ih možemo izravno povezati s našim životnim stilom i investicijskim odlukama, koje su opet povezane s bogatstvom", ističe Schöngart.
Oni koji najmanje zagađuju suočavaju se s katastrofama koje nisu izazvali
Ova studija prva je koja kvantificira konkretan doprinos bogatih klimatskim ekstremima – i to ne samo kroz osobnu potrošnju, već i kroz njihove financijske investicije. Dok globalna elita ulaže u zelenu tranziciju i promovira održivost, ista ta elita istovremeno financira fosilna goriva i luksuzne nekretnine na ranjivim obalnim područjima koja će prva biti pogođena klimatskim ekstremima.
Carl-Friedrich Schleussner, voditelj grupe za integrirane klimatske utjecaje u IIASA-i, dodatno naglašava kako emisije najbogatijih 10 % u SAD-u i Kini čine dvostruko do trostruko veći udio u toplinskim ekstremima nego emisije ostatka svijeta.
„Ako bi svi emitirali poput onih koji najmanje zagađuju, gotovo da ne bi bilo dodatnog zagrijavanja od 1990. godine", ističe Schleussner.
No, što je sa svim onim ekološkim obećanjima koja slušamo? Zeleni fondovi, održivi investicijski portfelji, karbonski krediti – sve su to samo ukrasi na ekološkoj vitrini bogatih, dok iza kulisa njihovi stvarni investicijski potezi nastavljaju gorjeti. I dok financijska elita profitira na prilagodbu klimatskim promjenama, oni koji najmanje zagađuju – siromašne zajednice u tropskim regijama poput Amazone, jugoistočne Azije i južne Afrike – suočavaju se s katastrofama koje nisu izazvali.
Koje je moguće rješenje?
Schöngart i njezini kolege predlažu ciljane klimatske politike koje će konačno adresirati nejednakost u emisijama. Ističu kako je ključno ponovno uravnoteženje odgovornosti za klimatske akcije u skladu sa stvarnim doprinosima emisijama i to ne samo za ublažavanje globalnog zatopljenja, već i za postizanje pravednijeg i otpornijeg svijeta.
„Ako ne prepoznamo disproporcionalni utjecaj bogatih, riskiramo promašiti jednu od najučinkovitijih poluga za smanjenje buduće klimatske štete“, zaključuje Schleussner.
Autori sugeriraju da bi njihovi nalazi mogli motivirati progresivne političke instrumente usmjerene na društvene elite, napominjući da takve politike također mogu potaknuti društveno prihvaćanje klimatskih akcija.
„Natjerati bogate pojedinačne zagađivače da plaćaju također može pomoći u pružanju prijeko potrebne podrške za prilagodbu klimatskim promjenama te nadoknade gubitaka i štete u ranjivim zemljama“, zaključuju autori studije.
Stjepan Felber | Ekovjesnik