Projekcije za kraj stoljeća sugeriraju da će velik broj ljudi biti izložen riziku od nestašice vode
Istraživači tvrde da će nestašica vode do 2100. godine pogoditi gotovo 850 milijuna ljudi
Prema istraživanju znanstvenika Sveučilišta Northeastern, gotovo 850 milijuna ljudi osjetit će posljedice smanjenja otjecanja glavnih svjetskih rijeka do 2100. godine.
„To je više nego tri puta više od prethodnih procjena dobivenih analizama ranijih modela“, kaže Puja Das s Instituta za eksperimentalnu umjetnu inteligenciju Sveučilišta Northeastern. „Procjene stanovništva ključne su za davanje smjernica donositeljima politika o očekivanoj dostupnosti hrane, vode i energije, budući da količina vode i otjecanje rijeka pune zalihe vode, obogaćuju poljoprivredno tlo i proizvode hidroenergiju.“
„Ono što je Puja Das otkrila jest da neki od najsposobnijih modela predviđaju najgore uvjete kada je riječ o utjecaju nestašice vode“, dodaje Auroop Ganguly, profesor na Northeasternu i koautor rada objavljenog u časopisu npj Climate and Atmospheric Science.
Istraživanje pokazuje da pet najpouzdanijih modela predviđa da će 40 posto od 30 najvećih svjetskih riječnih slivova do 2100. imati smanjeno otjecanje, što će pogoditi populaciju 100 puta veću od broja stanovnika New Yorka — za razliku od ranijih procjena koje su govorile o 260 milijuna ljudi.
„Odabrali smo 30 najvećih riječnih slivova u svijetu, uključujući Amazonu, Kongo, Ganges, Brahmaputru i Nil“, kaže Puja Das. „Zanimalo nas je kako se otjecanje rijeka i dostupnost vode u tim slivovima prikazuju u klimatskim modelima.“ Dodaje da modeli koriste različite jednadžbe i parametre za procjenu tih varijabli pa su stoga htjeli testirati njihovu točnost.
Istraživači su usporedili dvije generacije modela iz Coupled Modeling Intercomparison Projecta – CMIP5 i noviji CMIP6 – s povijesnim podacima o godišnjem otjecanju vode od 1960. do 2005. godine. Rezultati su pokazali da je CMIP6 znatno precizniji i pouzdaniji. Ima veću prostornu rezoluciju (jedna točka na svakih 100 km umjesto 500 km) i u model bolje uključuje fizičke procese (zemlju, ocean, led). Međutim, iako veća rezolucija, bolje parametrizacije i više fizikalnih komponenti unapređuju modele, Das upozorava da unatoč poboljšanjima, nesigurnost u projekcijama može ostati visoka te čak porasti u nekim slučajevima.
Modeli su testirani prema pet različitih scenarija emisija ugljikovog dioksida. „Vidjeli smo da u zelenijem scenariju (nižih emisija) dostupnost vode raste i ugrožava manje ljudi“, kaže Das, ali dodaje kako i u tim scenarijima određena područja i dalje gube dostupnu količinu vode.
Das smatra da su nalazi ključni za političare i upravitelje vodnim resursima, koji donose odluke temeljem modela, ali i za znanstvenike i inženjere, koji razvijaju i evaluiraju modele.
Stjepan Felber | Ekovjesnik